U političkim krizama regiona često se ponavlja ista nada: doći će neko izvana, pritisnuti prave dugmiće i natjerati sistem da radi. Ta nada je razumljiva, ali je i opasna ako postane trajna navika.
Spasitelj, bilo domaći ili strani, uvijek je zavodljiva figura jer oslobađa građane i institucije od teškog posla. Ali demokratija ne može počivati na čekanju čovjeka koji će riješiti ono što zajednica odbija naučiti.
Politička zrelost nije odsustvo pomoći izvana, nego sposobnost da pomoć ne zamijeni vlastitu odgovornost.
To je lekcija koju BiH, Srbija, Crna Gora i cijeli region stalno iznova polažu. Nije dovoljno tražiti pravednije odluke. Treba graditi društvo koje zna zašto su pravedne odluke nužne.