Društvene mreže su mladima dale javni prostor prije nego što su im društva dala ozbiljnu pripremu za javni govor. Komentar, reakcija i objava postali su dio odrastanja, često bez razumijevanja posljedica.
Zato medijska i građanska pismenost ne smiju biti dodatna aktivnost za entuzijaste. One moraju postati sastavni dio obrazovanja: kako provjeriti informaciju, kako raspravljati bez ponižavanja, kako priznati grešku i kako razlikovati hrabrost od agresije.
Ne učimo mlade javnom govoru da bi bili tiši, nego da bi bili slobodniji i odgovorniji.
U društvima gdje se odrasli često ponašaju kao loši primjeri javnog razgovora, škola i porodica imaju još teži zadatak: pokazati da drugačiji ton nije slabost, nego dokaz zrelosti.