Studentski protesti u Srbiji nisu zanimljivi samo kao politički događaj. Oni su zanimljivi kao društveni trenutak u kojem mladi ljudi javno govore da ne pristaju na normalizaciju neodgovornosti.
Svaka vlast voli umornu javnost, jer umorna javnost lakše prihvata da je promjena nemoguća. Zato studentska upornost ima šire značenje: ona podsjeća da građanska hrabrost često počinje upravo onda kada institucije djeluju zatvoreno, a javni govor zagađen.
Protest nije samo zahtjev prema vlasti. On je i poruka društvu da pasivnost nije prirodno stanje.
Region iz ovoga može učiti bez površnog navijanja. Nije stvar u romantizaciji ulice, nego u razumijevanju da demokratija traži ljude koji su spremni rizikovati udobnost da bi javni prostor ostao živ.